beats by dre cheap

27.8.1992.

I prođoše 4 dana od tada. Za ta 4 dana došlo je do nevjerovatnih borbi u Sarajevu i do djelimičnog oslobađanja većeg dijela grada (Ilidža, Neđarići...) Pri tome su Čete bjesomučno gađale ostali dio grada te smo i mi dobili popriličnu porciju granata. Haubica 105 mm završila je u Nijinom stanu i napravila popriličnu štetu. Srećom niko nije povrijeđen. E. nisam vidjela 5 dana. Prva 2 i zadnja 2 sam u 12 stajala na prozoru gledajući ono drvo gdje smo se dogovorili da će doći ako ne može do mene, ali je on izgleda zaboravio dogovor pa ga nije bilo. Nadam se da nije šta ozbiljnije. Moram priznati da nisam o njemu razmišljala toliko ovih dana iako mi silno nedostaje. Naime, prvo me je smelo ovo silno granatiranje i 2 noći provedene u skloništu, a drugo, prije 3 dana, odnosno tu noć, izvrnula sam nogu da stepenicama. Ni sama ne znam kako se to desilo ali bio je mrak pa nisam ništa vidjela. Tračala sam niz stepenice u sklonište i jednostavno sam se dočekala na članak. Noga, tj. predio oko članka, mi je užasno otekao te sam imala užasne bolove. Danas me više ne boli, ali mi je noga ko buhtla. Nisam ni mogla hodati, sada je već bolje. Kada mi je komšija doktor pregedao nogu da vidi da nisam slomila, pala sam u nesvjest. Samo mi se zacrnilo pred očima. Mora da je opet željezo. U par ovih dana se desilo nekoliko zanimljivih stvari. Prvo je tata dobio papir da ide vani i da otvori neko predstavništvo. Napisala sam mu spisak stvari koje će mi donijeti. Napisala sam i pismo Sany. Valjda će ga primiti. Dosta smo razgovarali i o odlasku odavde. Tata je rekao da nećemo ići sve dok on tamo ne ocjeni da bi mogli poći i pošalje garanciju. Otišli bi dok se ne smiri, a ako se smiri jedno mjesec na rehabilitaciju. Stvarno su me ubjedili, nema razloga da im ne vjerujem. Izgorila je Vjećnica. Traje i ta neka UN konferencija oko Bosne. Za sada ne izgleda loše. Svi se nadaju. Izglasana je vojna intervencija, i to prava, ali Bog zna kad će to biti. Pošta je izgorila tako da su ukinuti brojevi sa 4. Tako sad ne mogu ni pričati sa Sašom, pa mi telefon ni ne treba. Eto to je sve.

Rat očima djeteta
http://ratnasjecanja.blogger.ba
07/07/2006 09:35