Rat očima djeteta

Ovo su zapisi iz mog ratnog dnevnika. Imala sam 17. godina, dovoljno da znam šta se dešava, a premalo da razumijem.


30.08.2006.

11.10.1992.

Dobila sam telefon danas! Oduševljena sam. Pričala sam sa Dadom 45 min. Sad ću i sa Sašom. Već sam je zvala ali je ona rekla da je nazovem za 10 min.

Inače u životu nema ništa novo. I dalje smo bez struje, vode i plina i što se toga tiče nemamo šanse. Društveni život nam je nula. De se ubiješ od dosade i sjedeljki po podrumima.

Danas sam cijeli dan hvatala kišnicu. To je totalno šega kako smo improvizovali hvatanje na krovu. Sreća da je oluk probušen pa smo uspjeli omotati neki najlon oko njega, pa onda taj najlon, koji sad izgleda kao produžena cijev, uvesti u kuću i sipati u kante. Pranje suđa sa kišnicom je posebna priča. Ali i to sam izvježbala. Prava sam ratna domaćica.

Sinoć nam je neko ukrao BMX-a ispred vrata. A prije dvije noći i moje nove bordo starke su nestale. Kupljene tik pred rat. Ko mi je kriv što sam ih ostavila pred vratima. Ko fol da mogu brže pobjeći u sklonište.

Čitam Harolda Robinsa u količinama.

Rat očima djeteta
<< 08/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


BLOGGERI KOJI PIŠU O RATU

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
20098

Powered by Blogger.ba