Rat očima djeteta

Ovo su zapisi iz mog ratnog dnevnika. Imala sam 17. godina, dovoljno da znam šta se dešava, a premalo da razumijem.


14.08.2006.

28.8.1992.

Saznala sam da su proradili telefoni sa 4 pa sad opet imam razloga da žudim za istim. Kontam, da me nije Saša zaboravcila do silne ljubavi prema Jasku. Ipak sam je poželila strašno. I taj telefon.

UN je dala 24 sata za izmještanje artiljerije. Od svega toga za sada nema ništa. Vidjećemo. To znači da još 4 dana neću vidjeti E. Polako ludim, naročito jer se ne pojavljuje na čeki u 12. Stvarno gorim od želje da mu ispričam šta mi se dešava. Da poludiš.

Skontala sam da moj tata i nije tako loš čovjek. Mama mi je dosta propala što se tiče fizičkog izgleda, ali inače je dobra kao i uvijek. U zadnje vrijeme se i nismo baš razumjeli, ali sada je opet sve po starom.

Gušim se u knjigama koje mi daje Samir. Vjerovala ili ne, nakon pola godine, danas sam završila knjigu "Derviš i smrt".

Tata još nije otišao, a Boga mi teško će, kako stvari stoje. Težak prolaz. Do sada su ga 2x zezali na fazon "hajde idemo", a na kraju nikad ne odu.

Usput, ja sam sredila sinuse tako da bolujem masne kose iako je jučer bilo vode 4 sata. Došla je i struja nakon mjesec dana, ali su danas isključili cijelom gradu zbog nekog kvara i još je nisu uključili iako je 6 sati.

Eto, odoh čitati knjihu Pastuh od Jackie Collins.

Rat očima djeteta
<< 08/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


BLOGGERI KOJI PIŠU O RATU

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
20896

Powered by Blogger.ba