Rat očima djeteta

Ovo su zapisi iz mog ratnog dnevnika. Imala sam 17. godina, dovoljno da znam šta se dešava, a premalo da razumijem.


30.08.2006.

11.10.1992.

Dobila sam telefon danas! Oduševljena sam. Pričala sam sa Dadom 45 min. Sad ću i sa Sašom. Već sam je zvala ali je ona rekla da je nazovem za 10 min.

Inače u životu nema ništa novo. I dalje smo bez struje, vode i plina i što se toga tiče nemamo šanse. Društveni život nam je nula. De se ubiješ od dosade i sjedeljki po podrumima.

Danas sam cijeli dan hvatala kišnicu. To je totalno šega kako smo improvizovali hvatanje na krovu. Sreća da je oluk probušen pa smo uspjeli omotati neki najlon oko njega, pa onda taj najlon, koji sad izgleda kao produžena cijev, uvesti u kuću i sipati u kante. Pranje suđa sa kišnicom je posebna priča. Ali i to sam izvježbala. Prava sam ratna domaćica.

Sinoć nam je neko ukrao BMX-a ispred vrata. A prije dvije noći i moje nove bordo starke su nestale. Kupljene tik pred rat. Ko mi je kriv što sam ih ostavila pred vratima. Ko fol da mogu brže pobjeći u sklonište.

Čitam Harolda Robinsa u količinama.

17.08.2006.

8.10.1992.

Često ovih dana razmišljam o prošlosti. Živi se od nekih glupih uspomena jer je vrijeme takvo da nam se ništa ne dešava. NAravno da se pitam i da li je moralo sve biti ovako. Kakva filozofija.

Prije 5 minuta mi je na vratima bio H. Ovaj put to nije bio samo H. već jedan potpuno novi čovjek, čovjek u uniformi, muškarac. Otišao je u kasarnu da i on izbori svoju bitku za oslobođenje ovog šeher grada. Pitanje je da li će dočekati da okusi slast slobode kojoj je i on doprinjeo svojom bitkom. To je već treći junak iz IV4 koji stupa u redove TO. Radi koga? Radi čega? Toliko mladosti u humkama, pod zemljom, a nizašta. Sve je trulo, sve zaudara, pa i ta borba za oslobođenje.

Nikada više neću pogledati ni jednom Srbinu u oči. Toliko ih mrzim da ne znam da li ću tu mržnju ikada moći potrati u sebi. Ako se ikada i pokolebam, ti ćeš biti tu da me osvjestiš.

Bože čuvaj H, čuvaj S., čuvaj Z. Jer jedino što želim na kraju svega ovoga je da ponovno budemo zajedno, da ih vidim nasmijane zajedno, i da ako Bog da, proslavimo tu maturu i odemo na tu ekskurziju.

Poželila sam razrednicu.

*********

Sva trojica su preživjela.

16.08.2006.

7.10.1992.

Ja sam stvarno jedna lijena osoba. Eto u subotu sam počela da pišem i bilo mi mrsko da nastavim. Ali nema veze. U mom životu se dosta promijenilo od recimo 16.9. Ja i E. smo došli do broja 7 i super mi je, osim što me stalno gnjavi da ako odem van Sarajeva da se neću više vratiti. A hoću.

Što se tiče društvenog života i tu se dosta toga proomijenilo. Došli su neki novi ljudi u naselje, rađaju se nove ljubavi, priznanja su pala. Sa I. sam postala "jaranica po kafi" tako da se sada često posjećujemo. To je dobro jer sada imam nekoga sa kim mogu normalno da popričam, osim E. Ali je ona glava u raji, i svi su tresnuti u nju, a ona ih sve fino zavlači.

Izlazimo u podrum. Sinoć smo prizivali duhove i prizvali smo Cvjetu nekakvu. Pošto nije htjela da odgovara na pitanja, to smo batalili, a poslije i zapalili papir sa duhom. To je bilo pravo glupo jer smo se poslije svi usrali kada je počela da se gasi uljanica te smo pobjegli iz podruma po onom mrklom mraku, padajući jedni preko drugih. Poslije su me isprepadali raznim glupostima ali sada smo svi u redu.

Napomenula sam da sam postala učiteljica. To je tačno. Ovdje je Maja osnovala neku školu i ja predajem I razredima MM i BH J. Djeca su skroz na skorz otkačena. Odmah drugi dan me je grlo zabolilo tako da sam navukla i neku prehladu pored sinusa koje još uvijek vučem. Kosu od onda još nisam oprala. Na glavi mi je haos.

Evo već duže cijeli grad nema struje, a vode ima samo Bistrik. Uz to nam je nestalo i plina tako da sada možemo pjevati borbene. Kupili smo popola peć sa tetom Z., a oni sada trebaju drva da nabave. 300 KM + šteka cigara za 4 m drva. Da se ubiješ. Sada ganjamo i drugu peć pošto smo onu ostavili kod tete Z.

Danas je cijeli dan četnička ofanziva. Navodno im je Milošević rekao da od 5.9. imaju 3 dana da podijele ili osvoje Sarajevo, a ko ne da diže ruke. A također navodno trebalo bi da naša ofanziva bude 10.tog. Pa vidjećemo hoće li ovi uspjeti u svojim namjerama i da li ćemo mi uspjeti u svojim. Cijelo jutro i jučer krhaju pravo. A također je Karadžić navodno na Srni izjavio da naše naselje čuva za kraj tj. da se ono već smatra osvojenim. Valjda je to neko pogrešno čuo. Kada je bila ofanziva na Žući, bila je pripremana evakuacija naselja. Srećom to se nije desilo.

U naselju se ubio jedan čovjek. Skočio kroz prozor. Navodno je čuo da mu je sva familija poklana. Užas.

15.08.2006.

3.10.1992.

Evo uđosmo u oktobar a ratu nema kraja. Barem ga niko ne vidi. Oktobar je hladan tako da nam se hladnoća uvukla u optimizam. Nema struje a nema ni vode u cijelom gradu, tako da smo oduševljeni. Još uvijek sam sa E. i za 2 dana će nam biti 7 mjeseci. Telefon i dalje šuti. Saša i Jasko će se vjenčati poslije rata. Tako kažu. Ja sam postala učiteljica matematike i bosanskog j. u privremenoj školi koju smo otvorili u naselju. Postala sam i član Civilne zaštite u naselju.

14.08.2006.

28.8.1992.

Saznala sam da su proradili telefoni sa 4 pa sad opet imam razloga da žudim za istim. Kontam, da me nije Saša zaboravcila do silne ljubavi prema Jasku. Ipak sam je poželila strašno. I taj telefon.

UN je dala 24 sata za izmještanje artiljerije. Od svega toga za sada nema ništa. Vidjećemo. To znači da još 4 dana neću vidjeti E. Polako ludim, naročito jer se ne pojavljuje na čeki u 12. Stvarno gorim od želje da mu ispričam šta mi se dešava. Da poludiš.

Skontala sam da moj tata i nije tako loš čovjek. Mama mi je dosta propala što se tiče fizičkog izgleda, ali inače je dobra kao i uvijek. U zadnje vrijeme se i nismo baš razumjeli, ali sada je opet sve po starom.

Gušim se u knjigama koje mi daje Samir. Vjerovala ili ne, nakon pola godine, danas sam završila knjigu "Derviš i smrt".

Tata još nije otišao, a Boga mi teško će, kako stvari stoje. Težak prolaz. Do sada su ga 2x zezali na fazon "hajde idemo", a na kraju nikad ne odu.

Usput, ja sam sredila sinuse tako da bolujem masne kose iako je jučer bilo vode 4 sata. Došla je i struja nakon mjesec dana, ali su danas isključili cijelom gradu zbog nekog kvara i još je nisu uključili iako je 6 sati.

Eto, odoh čitati knjihu Pastuh od Jackie Collins.

Rat očima djeteta
<< 08/2006 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


BLOGGERI KOJI PIŠU O RATU

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
23917

Powered by Blogger.ba